Američki dramatičar Christopher Durang (1949) dobitnik je nagrada Obie i Tony za svoj rad, koji naginje teatru apsurda, a često piše o društveno relevantnim temama na istovremeno humorističan i kritički način. Motivi koji se provlače kroz njegova djela vezani su uz nasilje prema djeci, katolicizam, homoseksualnost i kulturu.
Osim kao dramatičar, radio je i kao glumac, a prvi je put bio zapažen izvodeći cabaret Das Lusitania, koji je osmislio i izvodio zajedno s kolegicom sa studija Sigourney Weaver. Ta je predstava nastala kao predigra njegovoj jednočinki Titanic koja se izvodila na Off-off-Broadwayu, no bila je prekratka za samostalno izvođenje, pa je Durang zajedno s Weaver osmislio parodiju na radove Brechta i Weilla koju su igrali prije 'Titanica'.
'Titanic' je u međuvremenu zaboravljen, no 'Lusitania' je stekla kultni status, preselila na Broadway, a Durang i Weaver još uvijek povremeno izvode dijelove u dobrotvorne svrhe.
Brak Bette i Boo, iako jedan od njegovih ranijih radova (a najveću je popularnost uživao tijekom osamdesetih), spada među najpoznatije i najizvođenije tekstove dramatičara, a usput je, kako sam kaže, i jedini autobiografski tekst koji je napisao. Temelji se na braku njegovih roditelja i prvi je put izveden na New York Shakespeare Festivalu u režiji Jerryja Zaksa. U podjeli su bili tada nepoznati glumci, a danas Oscarom nagrađivane zvijezde Joan Allen, Olympia Dukakis i Mercedes Ruehl. Sam Durang zaigrao je ulogu Matta, sina kroz čije se oči promatra brak Bette i Booa. Predstava je dobila četiri Obie nagrade (za tekst, režiju, scenografiju i ansambl) te Dramatists Guild Hull Warriner Award.
Komad započinje vjenčanjem Bette i Booa, okruženih obiteljima, a kroz 33 scene na humorističan način prikazuje zajednički život koji nije baš tako idealan kako se na početku činilo. Osim bračnih problema, otkriva se i bizarno ponašanje određenih članova obitelji, a u galeriji začudnih likova našao se i svećenik koji izbjegava odgovore na pitanja tako pretvarajući se da je - komad mesa.
Priča prati Mattovo odrastanje kroz tri desetljeća i pokušaj da se nosi alkoholizmom, razvodom, ludilom i neizlječivom bolešću, a Bette i Boo svoj mir pronalaze tek na kraju komada kad Bette umire...
Kako sam dramatičar opisuje svoj komad, i što je o predstavi mislila njegova majka, koja je centralni lik, možete vidjeti u intervjuu koji slijedi.
[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=4PBoZ0etHZI]
